"Brak" iz interesa ili nešto drugo: Na pomolu je novi evropski savez

Njih dvoje bi se trebali sastati na samitu u raskošnoj Villi Doria Pamphilj u Rimu u petak kako bi utvrdili svoj savez u nastajanju. Obojica su desničarski atlantisti koji žele smiriti tenzije s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. I oboje su frustrirani francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, piše Politico.

U prošlim godinama, Njemačka se tradicionalno obraćala Francuskoj u odlučujućim trenucima kako bi isplanirala nacrte za EU, tako da je značajno da se Merz sada udružuje s Melonijem u njegovom pokušaju da promoviše ključne evropske prioritete u trgovini i industriji.

Djelomično, Merzova naklonost prema Meloni uzrokovana je iritacijom prema Francuskoj. Berlin je iritiran što je Pariz pokušao potkopati značajan trgovinski sporazum Mercosura s Južnom Amerikom, koji Nijemci već dugo žele kako bi promovisali industrijski izvoz. Njemačka također razmatra povlačenje iz zajedničkog programa borbenih aviona vrijednog 100 milijardi eura zbog sporova s ​​Francuzima.

U tom kontekstu, savez s Rimom ima uvjerljivu logiku.

Prema riječima diplomata koji rade na pripremama, očekuje se da će Merz i Meloni tokom ovog samita potpisati sporazum o saradnji u oblasti odbrane. Nije jasno šta to podrazumijeva, ali njemački Rheinmetall i italijanski Leonardo već imaju zajedničko preduzeće za proizvodnju tenkova i drugih vojnih vozila. Ukupno će na sastancima učestvovati 21 ministar iz dvije zemlje, koji će, prema navodima italijanske vlade, potpisati oko 10 sporazuma.

Možda najambicioznije, Italija i Njemačka udružuju snage kako bi izradile novi plan za oživljavanje industrije EU i proširenje izvoza u zajedničkom dokumentu o stavu za samit Evropskog vijeća 12. februara. Berlin i Rim sebe nazivaju "dvije glavne industrijske evropske nacije" i osudili su odgađanje sporazuma Mercosur.

Na duge staze

Za Giangiacoma Calovinija, zastupnika iz stranke Meloni, koji predvodi parlamentarnu grupu italijansko-njemačkog prijateljstva, savez Merz-Meloni ima smisla s obzirom na Macronov skori odlazak s evropske scene nakon francuskih izbora sljedeće godine.

"[Naše] dvije zemlje imaju stabilne vlade, posebno u poređenju s francuskom", rekao je. "Jasno je da Meloni i Merz vjerovatno još uvijek imaju dug put pred sobom, tokom kojeg mogu sarađivati".

Očuvanje odnosa s Trumpom je ključno za oboje lidera, a i Merz i Meloni su nastojali izbjeći transatlantske sukobe. U gašenju sukoba podržali su ih ministri vanjskih poslova, Johann Wadephul i Antonio Tajani.

"Giorgia Meloni i Friedrich Merz predstavljali su evropsko krilo koje je najotvorenije za dijalog s predsjednikom Trumpom", rekao je Pietro Benassi, bivši italijanski ambasador u Berlinu i EU. "Donekle nadrealno ubrzanje [događaja] koje pokreće američki predsjednik potvrđuje konvergenciju stavova Italije i Njemačke, a ne između Italije i Francuske ili Francuske i Njemačke".

Za razliku od umjerenog pristupa u Rimu i Berlinu, Calovini je optužio Macrona za nekorisno "kontradiktorno" ponašanje prema Trumpu. "On se ponaša kao onaj koji želi izazvati Sjedinjene Američke Države, ali onda šalje tekstualne poruke - koje je Trump neelegantno objavio - u kojima moli Trumpa da večeraju", požalio se.

Dobra hemija

Zvaničnici u Berlinu sada privatno oduševljeno govore o rastućoj saradnji s Meloni, opisujući odnos s Rimom kao pouzdan.

"Italija je pouzdana", rekao je jedan visoki zvaničnik njemačke vlade, kojem je dozvoljeno da ostane anoniman kako bi otvoreno govorio. To nije pridjev koji su vlasti u Berlinu u posljednje vrijeme često koristile da opišu svoje francuske kolege.

"Francuska je više verbalna, ali Italija je mnogo pragmatičnija", rekao je Axel Schäfer, visokopozicionirani zastupnik u njemačkoj Socijaldemokratskoj partiji koji se dugo fokusirao na njemačko-talijanske odnose.

Jedan italijanski zvaničnik je također pohvalio "dobru hemiju" između Merza i Meloni lično. To je u oštrom kontrastu sa notorno zategnutim odnosima između Meloni i Macrona, koji su se često sukobljavali .

U svom nastojanju da se zbliže, Merz i Meloni su ponekad pribjegavali hiperboli.

Tokom svoje inauguracijske posjete Rimu kao kancelar prošle godine, Merz je rekao da postoji "praktično potpuna saglasnost između naše dvije zemlje o svim pitanjima evropske politike".

Meloni je uzvratila osjećaj.

"Jednostavno je nemoguće baciti sumnju na odnose između Italije i Njemačke", rekla je tada.

"Brak" iz interesa

Dva lidera, zapravo, imaju značajne razlike.

Meloni je odbila podržati na kraju osuđeni plan, koji je promovirao Merz, da se zamrznuta ruska imovina koristi za finansiranje vojne pomoći Ukrajini. Meloni je također nakratko uskratila podršku trgovinskom sporazumu Mercosur kako bi izborila ustupke za italijanske poljoprivrednike prije nego što ga je na kraju podržala.

Ključno je to što će se Rim i Berlin vjerovatno pokazati kao vrlo nezgodni saveznici kada su u pitanju javne finansije. Italija se dugo zalagala za labaviju evropsku fiskalnu politiku - i bila je prirodni saveznik Francuske po tom pitanju - dok je Njemačka služila kao strogi disciplinar kontinenta po pitanju potrošnje.

Ali čak i ovdje je došlo do određene konvergencije, s Meloni koja je smanjila italijansku potrošnju, a Merz je predsjedavao historijskim povećanjem izdataka za infrastrukturu i odbranu, potaknutih dugom.

U osnovi, veliki dio rastućeg saveza između Merza i Meloni proizvod je promjena poduzetih radi njihovog vlastitog domaćeg političkog opstanka.

Meloni je svoju nacionalističku stranku Braća Italije povukla u centar, posebno po pitanjima vanjske politike. Istovremeno, uspon krajnje desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD) u Njemačkoj prisilio je Merza da oštro pomakne svoju konzervativnu stranku udesno po pitanju migracija.    

Ovo ideološko spajanje omogućilo je otopljavanje odnosa. Dok je Merz tražio partnere na evropskom nivou kako bi drastično smanjio priliv tražilaca azila koji dolaze u Evropu, smanjio regulaciju i podstakao veću trgovinu - i pružio protivtežu Macronu - Meloni je postala sve važnija figura za kancelara.

Ipak, Stefano Stefanini, bivši visoki italijanski diplomata i predstavnik NATO-a, rekao je da će uvijek postojati ograničenja u odnosu.

"To je vrlo taktično", rekao je. "Ne postoji koordinirana strategija. Postoji niz pitanja po kojima se Meloni i Merz nalaze na istoj strani".

Stefanini je također napomenuo da bi obaveze ulaganja - posebno na vojne projekte - bile područje u kojem bi se Rim ponovo našao u prirodnijem savezu s Francuskom.

"Što se tiče potrošnje na odbranu, Italija i Francuska su bliže jedna drugoj, jer Njemačka ima fiskalni kapacitet da sama troši, dok Italiji i Francuskoj treba što više finansijske podrške od EU", rekao je.

Uprkos takvim razlikama, Meloni je iskoristila svoju priliku da se približi Merzu.

"Meloni je shvatila da, s obzirom na određene tenzije u francusko-njemačkim odnosima, ona bi se mogla infiltrirati i približiti Njemačkoj", rekao je Marc Lazar, stručnjak za francusko-italijanske odnose koji predaje na Univerzitetu Luiss u Rimu i na Sciences Po u Parizu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad